Guranija, Mehmed Mejlija

 

 

Kasida o dolasku Hekim-oglu Ali-paše u Sarajevo

 

Bogu hvala, što baci pogled milosti svoje
I ponovno obradova stanovnike Bosne.
Stiže1 opet onaj Asaf2 , hatemovskih3 osobina, pa
Imućna i siromaha obdari dobročinstvima.

Spokojstvo svijetu donese - izvor plemenitosti
Junak od mejdana, koji razbija redove dušmana.
Zaklinjem se dostojan je Alijem4 da se nazove
U zemlju uvede red, postade narodu branitelj.
Zaštitnik Carstva, što svijetu mir donosi
Ugledni, spokojstvo naroda, njegova pravda je
osnova.

Ponos je vezira svih!
Izvor je dobročinstva, utočište što se nadaju - onih.
Na mene pogledaj, krajičkom oka dobroga,
Asafe, pero je nemoćno da te odslika.
Namjera mi je da svoju odanost iskrenu iskažem -
Ponovo ispuni želju svom dobročinitelju starom,
Za tebe i potomke ti da se molim.
Tvoja dobrota me još ranije obasja,
Nek ti Bog uveća sreću i dug život dâ.

Nek se tvoja dobrota još upotpunjava,
I tvoje dobročinstvo sirotinja nek' doživljava.
Tražih povoda da na tvoj prag lice spustim
I Bog mi dade da u taj čas ovaj stih izustim.
Tvom trećem dolasku tarih izrekoh:
"Onaj miljenik srca siromaha stiže časno!"



Godine, 1160. H. (1747)



  1. Ali-paša Hekim-oglu (Istanbul 4. I 1689. - Kutahija 1768) je, pored ostalih visokih dužnosti u Carevini, bio u tri navrata bosanski valija. Najvažniji period njegovog namjesnikovanja u Bosni je od 1736. do 1740, kada je organizirao odbranu Bosne od Austrijanaca, koju su bez objave rata napali. Ali-paša je stupio u odbranu ne čekajući pomoći iz Istanbula i stavio se na čelo bosanske vojske. Odlučujuća bitka u tom austro-turskom ratu je poznati boj pod Banjom Lukom 4. VIII 1737. u kojoj je austrijska vojska pod komandom generala Hildburgauzena pretrpjela poraz koji je bio odlučujući za ishod rata i sklapanje mira u Beogradu 1739. godine. Ali-paša je bio i pjesnik i javljao se pod pseudonimom Ali. Njegov savremenik i učesnik u ovim bojevima Omer Novljanin (kadija iz Novog), iscrpno je opisao ovaj rat i ulogu Ali-paše u njemu. (Enciklopedija Jugoslavije, I, Zagreb, 1980. str. 108.)   nazad
  2. Asaf - legendarni vezir cara i vjerovjesnika Salamona Mudrog. Njegovo se ime često susreće u literaturi kao metaforički atribut uz ime neke visoke ličnosti. (Vidi: Š. Sami: Qâmus ul-'Alam, I, Istanbul, str. 211.)   nazad
  3. Hatem-i Tâyi - poznata ličnost iz velikog arapskog plemena Tayy, koje je obitavalo u sjevero-zapadnom dijelu Arabije. Iz tog vremena potječe više poznatih ličnosti, među kojima je i Hatem. koji je po darežljivosti postao poslovičan. (Š. Sâmi: Qâmus..., IV, str. 3030.)   nazad
  4. Ali ibn Eb? Tâlib ibn 'Abdulmuttallib, stričević vjerovjesnika Muhammeda i jedan od prvih deset muslimana. Kasnije Muhammedov zet i najzad četvrti halifa. Isticao se velikom učenošću i hrabrošću i stoga nosi nekoliko epiteta koji o tim svojstvima svjedoče. Učestvovao je u svim bojevima, osim na Tebuku, koje su muslimani vodili. Njemu je uglavnom povjeravana islamska zastava. Mnoge Muhammedove riječi je zapamtio (hadise) i na pokoljenja prenio. (Opširnije: Š. Sami: Qâmus... IV, Istanbul, 1311. H. (1893-4), str. 3175-3177)   nazad

 

Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net