(O srce, opet mi je tijelo u komadima...)
|
|
O srce, opet mi je tijelo u komadima od ruke dragane
U tijelu mi ne osta ništa od ljepote - zbog ruke - voljene Trepavicama oplijeni mi najvrednije - razum Za tom tatarskom vojskom ne osta ništa - ni um Uhvati me u zamku crnog solufa varljivog Ne znam što da činim zbog uvojka svijenog Tijelo mi je strašću sažeženo kao leptirica Kojoj sagorješe krila na vatri tvog lica Rekoh dragoj, prođi se opakih dušmana Plač tvog roba Mejlije je zbog tih tuđina Godine, 1147. H. (1734-35) |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |