Guranija, Mehmed Mejlija


 

 

(Ljepotice...)

 

Ljepotice - kako si samo ljupko, njišući došetala
S namjerom da uzmeš moj život... odšetala

U velikom jadanju i plaču sad je slavuj srca
Uputio se ružičnjaku njenog prekrasnog lica

Kroz plač molio bliskost, u grču zvao
Dok nije vidio kako je vilu drugi ukrao

Vatra rastanka perje mu je na tijelu sažegla
Kao leptirica, ptica srca u vatru se bacila

Soluf-zamku, u kovrdžama rasula po licu
Došla varalica da čuje - mene, Mejliju



Godina 1147. H. (1734-35)


 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net