Guranija, Mehmed Mejlija


 

 

(Šta da radim toj svađijivici…)

 

Šta da radim toj svađijivici, srce mi je slomljeno
Od handžara njenih očiju, tijelo mi je ranjeno

U jadnom stanju odleti od mene ljubavi ptica
Šta da činim dragoj, prvakinji ljepotica?

Tvoj mirisni soluf, učini me potpuno smetenim
Rana rastanka učini me Medžnunom, bonikom
teškim

Lišen sastanka, zajedno sa mnogim jadnicima
Postadoh drugom nedostojnim tuđincima

Mač njenog nehaja iskomada moj svijet
Njeno tatarsko oko pohara mi pamet

Njen krivi pogled zaljubljenike obara, nepravdu im
čini
Dušu uzima to čarobno oko, šta da se radi?

I vatre rastanka žežu moja krila
Mene nemoćna spaljuju kao leptira

Mejliju vinom napoji onaj čisti pehar njen
Od njenih opojnih usana nemam kud da pobjegnem



 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net