(Pred noge drage stigosmo…)
|
|
Pred noge drage stigosmo, alkemiju ozdravljenja
nađosmo Na izvor naiđosimo, čisto rubin vino ispismo Razape lance solufa svog, ulovi pticu srca mog O žalosti, kako li samo u zamku iskušenja dospjesmo Ne kažnjavaj rastankom, rekoh, nije poslušala A duša je, očekujući vjernost, muke doživjela Suparnik-nevjera priča: "Zagrlih dragu oko pojasa" Pusti, to su riječi prazne, pa to je potvora O žalosti, iz ugla tuge se izbavismo Mejlija, Bog najbolje zna, ali prokletstvo doživjesmo |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |