(Odvojen od drage, sâm, umoran i ranjiv…)
|
|
Odvojen od drage, sâm, umoran i ranjiv
Shvatio sam za moj bol i čežnju drugi je kriv Draga je tek povod, stranac nas je razdvojio Uvijek je trn uzrok, što se slavuj od ruže odvojio Često sam na grudi stiskao čempres srebrnog stasa Zastor stida uvijek nas je dijelio, svakoga časa Ne bih pao u tešku ljubav i bio ovako bezuman Jedan uvojak što miris ambre širi bio je presudan Zar je čudo ako plod moje pjesme ovako sočan bude Čežnje za rubinima drage o njegovom izgledu sude Sve na meni izgori kao leptir, i tijelo i odijelo Žarko svjetlo lica moje drage sve mi je odnijelo Mejlija, zašto tvoj plač druge ljude ne dotiče Smiluj se, reci, iz koje tajne taj plamen ističe? |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |