(O srce, na njeno čarobno oko…)
|
O srce, na njeno čarobno oko zahvalnost nije
djelovala Nadmeno se ponaša, mjesecolikoj ljubav ništa nije značila Uvih se u njen čedni skut, rekoh: "Ne čini tako!" Neposlušna ona osta, rumene usne ne pokrenu nikako. Obilne suze prolih na putu kojim prolaziš, Pamet mi se potpuno pomuti, zar ne vidiš?! U ružičnjaku tvoje ljepote, kao slavuj sam jecao Ali ni jedan bolni jecaj tebe se nije ticao. Otvori pesnicu svoje pravičnosti, vladarko svijeta Ti si Hatem1 rekoh, tvoja ljepota je sveta, Pogledaj na mrava svoga, dođi najplemenitija! Ne pogleda mi lice, već ode još oholija. U kutu potištenosti, uplakan je Mejlija Tražih Eden, da pijem s tvog izvora, najprivlačnija A ona, ljupkim nehajem rane mi povrijedila O žalosti, ni gutljaj vode moja zahvalnost nije zavrijedila. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |