(O srce, lice drage je kao sunce što izlazi…)
|
|
O srce, lice drage je kao sunce što izlazi
Pomisliš, to mjesec sjajni na zemlju silazi Kad se prošeta vrtom ovog svijeta ta hurija Ko stas joj vidi kaže: od čempresa ga ukrala Poljupcem svojih rubin-usana mene je izbezumila Medenom slašću dušu mi namamila i uzela Kad razaspe po vratu svoj soluf mirisni Miris kao amber dušu obuzme prekrasni Čitavog me razara svojim oštrim pogledom Očima probada tijelo, do srca, kao handžarom Ptica srca tužno zapjeva kao slavuj na trnu Bolno i lijepo dok ne osjeti krv vrelu i crvenu Mejlija, ovo je pjesma koja ne sliči na rubaiju Kazaće da je dragulj, kada je vide oni koji znaju |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |