Guranija, Mehmed Mejlija


 

 

(Mačevima svog pogleda tijelo si mi rasporila…)

 

Mačevima svog pogleda tijelo si mi rasporila
Strijelama svojih trepavica, rane mi otvorila

Lijepim držanjem, potpuno me zaludila
Ljupkim kretnjama zavela, onda ostavila

Tvoje svijetlo lice, poredi se s mjesecom
Papagaja si svojim govorom zamijenila

O mjesecolika, pokaži svojih solufa sjaj
Bez njih svijet je u tami, s kraja na kraj.

I bez sastanka moje molbe ne prestaju
Makar jednim selamom obraduj Mejliju!



 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net