Guranija, Mehmed Mejlija


 

 

(Krvav pogled pade na mene…)

 

Krvav pogled pade na mene sječivom svojim
Vrisnuh: ne sjeci srce noževima tvojim

Trudi se da dobrotom dođeš na Dan proživljenja
Dan kad će se svako peći na vatri vlastitog
življenja

Pobožnik greškom razbi vrč, i vino se razli
Gledaj! Vlastitim nogama on svoju sreću pogazi

Ptica srca se zaplete u soluf, dragana
Svoju sreću pogazi vlastitim snagama

Nije se sjetio mudre izreke, starih riječi istine
Iza leđa suparnika uvijek drži mačeve isukane

Pa krčmaru, ako ima grijeha neka mi na dušu idu
Učini dobro, nek' bolesnici trenutak radosni budu

Mejlija, je li čudo što se neukom tvoje pjesme
ne sviđaju
Mogu li se saglasiti vrane i slavuji što umilno
pjevaju?



 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net