(Kapricioznoj ljepotici što me vječno drži na mukama…)
|
|
Kapricioznoj ljepotici što me vječno drži na mukama
Pozdrave šaljem jer moju sreću čuva u svojim rukama Mnogi je ašik pred njom stajao, izbezumljen i drhtav Sjekla ih je svojim pogledom, baš njoj šaljem pozdrav S istoka mi sunce prosu zrake i bi kao raj Od njegova svjetla zasja se svijet s kraja na kraj Carski dvor ne može se mjeriti s njenom gizdavošću Pozdrave šaljem njoj, koja opija svojom ljupkošću Rekoh: za moje grijehe se zna i za ono je patnje Smiluj se ne mogu podnijeti ovo užasno stanje Ptica moje duše sad je zatvorenik, ne sumnjaj! Sad šapćem svom kriku: idi i nju mi pozdravljaj! Zaluđen sam, oduzela mi je moć razbora Oni što me kore, otjeraše me u brda u suzama Zaluđeno i zaneseno osta na kraju srce Mejlije A pozdrave njegove i jad, taj divlji tulipan ne čuje Godine 1147. H. (1734-35) |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |