Guranija, Mehmed Mejlija


 

 

(Hoće li ljepotica, mjesecolika…)

 

Hoće li ljepotica, mjesecolika, ako je zamolim
Iz svog vrta dati dar da sebi želje ispunim?

Njena obrva odapinje strijele divljeg pogleda
Rekoh: pogodila si me u grudi, to je tvoja pobjeda!

Pred tobom riječi više nemaju značenja, gdje li je
Tvoj struk kad vidim pomislim: dlaka li je,
sablja li je?

Vatra ljubavi i odvojenosti srce mi je ispunila
U buhurdar si me pretvorila i mirisom ambre umila

Ko može naziru1 ispjevati samoći pustog otoka,
Gospodine, to nije pjesma, to je žubor potoka!




  1. Mejlija aludira na vrstu pjesme koja rimom, izrazom, metrom, oblikom i motivom podsjeća na original, i traži veliku pjesničku darovitost i vještinu.   nazad

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net