Guranija, Mehmed Mejlija

 

 

(Dok prijatelj postoji za ženskim srcima ne trčimo…)

 

Dok prijatelj postoji za ženskim srcima ne trčimo
Naša ljubav je mansurovska1 za vješala ne marimo

Na putu voljenog bića život žrtvovasmo
Nema potrebe za drugima, istinu kazasmo

Klonimo se ovosvjetskog sjaja zlatnog
Ne čeznemo za čaršijom draguljnom, rubinskom

Ljubavlju zaneseni, bogatstvu i vlasti ne težimo
Ne želimo često za čašom pijanca da sežemo

Mejlija, samo Istinu priznajemo od iskona
Caru ne odgovaramo, maše srce je kod Gospoda!



  1. Pjesnik aludira na Huseina ibn Mansura al-Halladža (umro 921. ili 922. - 1515. ili 1516), poznatog sufije, inače predstavnika intelektualne strane tesavvufa. Stoga što je u jednom trenutku zanosa uzviknuo: "Ana-l-Haqq" - Ja sam Istina, i na taj način, po mišljenju nekih, identificirao se s Bogom, završio na vješalima. (Više: Džemal Ćehajić: Derviški redovi. Sarajevo, 1986, str. 9-14.)   nazad

 

Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net