(Dođi, priđi meni bijednome...)
|
|
Dođi, priđi meni bijednome, nježna budi ljepoto
Strpljenju ne osta moći, oko gazelino gdje si? Posrćem žedan u ognju čežnje za tobom O usne, ti moja vodo bistra, gdje si? O mladice, ptica srca očekuje da dođeš Pođi, jednom u moje boravište dođi Jer ja sam tek nemoćan leptir na svijeći Spaljenih krila od čežnje, gdje si? A kad sretoh tvoju ljubav, pustinja posta boravište Lutam poput Kajsa1 rasijane pameti U plaču, izbezumljen u očaju i ritama Dođi, pomozi mi moja tanka grančice, gdje si? U tamnici tuge s mišlju o tebi, srca ojađena Dižem ruke poput roba prema tebi, mjesecolika Strijele tvojih trepavica, srce mi probadaju Obrve poput mlađaka, Mejliju jadnog hoće da ubiju. Godina 1147. H. (1734-35) |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |