Guranija, Mehmed Mejlija

Mehmed Mejlija Guranija¹ je rođen u Sarajevu, u kvartu Alifakovac, u kući koja je kasnije pripadala obitelji Muidovića, a postoji i danas, negdje 1713. godine. Do nedavno je bilo sporno odakle potječe njegov naziv Guranija (Kuranija).

Handžić smatra da su pjesnikovi preci Kurdi, i da on vodi porijeklo od plemena Gorana, koje je dalo dosta učenih ljudi.

Hazim Šabanović navodi da pjesnik pripada uglednoj sarajevskoj obitelji "Gurani koja prema tome potiče iz mjesta ili kraja Goran (Gûrân) negdje u Turskoj ".² Medžmua, koju je pronašao Fehim Nametak, i na koju nam je ukazao³ , razriješila je dileme oko pjesnikovog porijekla. Na prvom listu ove rukopisne bilježnice "koja je bila Mejlijino vlasništvo i ispisana je njegovom rukom, stoji: Mehmed Mula Gurani sin Ismaila Bošnjaka - Mejli (Muhammed Gûrani b. Ismâ'il Bosnewi Meyli )"⁴

Nije teško protumačiti odakle mu nadimak Mejli (Maylî). To je epitet koji uz ime ima dosta velikih pjesnika, toga, ranijih, pa i kasnijih vremena. Riječ mejli (meyli) na arapskom znači osobu veoma naklonjenu nečemu, zanesenu nečim, onu koja nečemu teži.⁵ Pored toga što je bio poznat i priznat pjesnik u Bosni svoga vremena, ovaj pseudonim, takođe, pokazuje da je bio zaneseni sufija, što se odrazilo i na njegovo pjesničko djelo.

Neki dosta ubjedljivi elementi iz Mejlijinog života ukazuju da je bio šejh (pročelnik) Silahdar Mustafa-pašine tekije⁶ u Sarajevu. I u ponekom dokumentu, u kojem se govori o Mehmedu Mejliji Guraniji, uz njegovo ime stoji šejh, a ta titula je ispisana i na nadgrobnom nišanu (spomeniku), koji se nalazi u Docu na domak Travnika, a pod zaštitom je države. Tarih o smrti našeg pjesnika, u stihu je sročio Mejlijin savremenik, pjesnik Ahmed Zekić, poznat pod pseudonimom Vehbi:⁷

Fatiha!

Poglavica šejhova, prvak pobožnih ljudi,
Gospodin Mejlija, koji je poznat u duhovnom
svijetu
Njegova tekija čak i u samom Sarajevu
Bijaše hram spoznaje božjeg jedinstva.
Njegova duša otišla je u Adn, poput tekuće vode.
On je odveo na polje zikra mnoge ljude
Uz pomoć "Vehbaba" izrečen je kronogram
njegove smrti ovako:
Mejlijina duša otišla je u blizinu (boga)

Godine 1195.⁸ (1781)

Kako je pjesnik usvojio derviški način života, čiji je osnovni postulat skromnost, pa se vjerovatno zbog toga i potpisivao sa derviš Mehmed Mejli, nigdje ne ističući da je šejh, to je navelo neke njegove istraživače da ga ne ubroje u pročelnike tekije. I Mehmed Mujezinović, koji se ozbiljno bavio Mejlijinim životom i njegovom epigrafilkom, sumnja da je bio šejh.⁹

Zna se da je pjesnik umro 1781. godine, u Travniku, gdje je išao da traži pomoć za popravak tekije od bosanskog vezira Abdulah-paše Deftedarevića, a Bejtić navodi da ga je na putu ubio grom.¹⁰

Budući da mu se grob nalazi, kao što smo naveli, između Travnika i Doca, to govori da je Bejtićeva tvrdnja tačna. I to je jedan dokaz u prilog tvrdnji da je Mejlija bio šejh ove tekije, koja je pripadala kadirijskom tarikatu. Šabanović tvrdi da je umro u ramazanu 1195. H. g. (1781). Međutim, s obzirom da posjedujemo kasidu, koju je Mejlija uručio veziru u Travniku na Bajram 1195. H. g. (1781), možemo zaključiti da je umro najranije na Bajram te godine, a to je 20. IX 1781.