Firaki, Mustafa

Mazhar piše bosanska fukara,
Ter se mole svoga gospodara,
Gospodara čestitioga cara:
Sultan care, sunce ogrijano!

Pišem ti sitna arzuhala,
Nu poslušaj i našeg halala:
Što imasmo siromaškog mala,
Potrošismo, sunce ogrijano!

Bosna ti je svem serhatu glava:
S jedne strane teče voda Sava,
Su tri strane kaurska je lava,
Za to znadeš sunce ogrijano!

Ovo nije ništa za besjedi,
Od kako nam postanuše djedi,
Dosti su se napili ijedi,
Od kaura, sunce ogrijano!

Čuvajući rata i krajine,
I po Bosni velike planine,
Oblačeći krvave haljine,
Sultan care, sunce ogrijano!

Da poćutiš velikog hala:
Ima care, dvadeset godin' dana
Nije ti se Bosna nasmijala
Od nevolje, sunce ogrijano!

Upitaj nas što smo i kako smo,
Što imasmo ono i dadosmo,
Sad veče ničice padosmo,
Aman, care, sunce ogrijano!

Svakakvije muka naučili,
Petnaest godin' gladim nas mučili,
Što nas nijesu još crvi točili,
Sultan care, sunce ogrijano!

Tri godine mori nas morija,
Što bijaše zemlja orija,
Sada po njoj poraste korija,
Neka znadeš, sunce obasjano!

Od kako je Bosna postanula,
Nije ovako ona propanula,
Gotovo je posve potonula,
Znaš li za to, sunce obasjano!

Bosna ti se moli i poklanja,
Dovu čini kada namaz klanja,
Od postanka s kaurima ganja,
Za tvoj obraz, sunce ogrijano!

Dvanaest godin' bijući sijake
Pogubismo po izbor junake,
Sad him plaču ostarile majke,
Za šehitim, sunce ogrijano!

Petnaest hiljad' dali smo šehita,
Za to danas nitko i ne pita,
Koga nije ter da se ne skita?
Čuješ ovo, sunce ogrijano!

Ranjenika - ni hesaba nejma,
U kog ruke, u kog noge nejma,
U kog uha, u kog oka nejma,
Sultan care, sunce ogrijano!

Ako ne slušaš ove riči naše,
Ti upitaj Mehmed Selim paše,
Što se od njeg svi dušmani plaše,
Sadri-azam, sunce ogrijano!

On je u Bosni mrve posidio,
Bosanske harekete vidio,
U Bosansku vojsku dohodio,
Upitaj ga, sunce ogrijano!