Džanbegović, Medina


 

 

Žena

 

Čempresi je ukorak pratili.
Prenježna za pute, ostavila brige
i predala se užitku
ne odbacujući čak ni sve oštrije crte
koje starost izrađuje po tijelu njenom.
Sve ulice je znaju u našem gradu,
pa ipak ona njih bolje poznaje.
Često je namirisana vinom
i njene haljine su natopljene
jesenjom berbom.
Ona preskače lokve na pločniku, kao barijere,
žali se na umor
i svaki put je ponovo upoznaš:
žena za blagajnom,
žena krilatih grudi,
žena - majka,
žena - ljubavnica,
učiteljica.
Žena hemičarka,
žena četverodimenzionalna zabava,
žena sa šarom haljine poput plamenog jezika
koji isušuje miholjsku rosu.
Žena koja u dlanovima nosi morsku vodu
i čeka moćne potope i oluje,
i to je žena.
Žena što prođe kraj nas
uganute lijeve noge.
Ona koja oduvijek hoće da se učovječi
uvijek ista, uvijek različita,
žena naših ulica.

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net