Usputna pjesma
|
Nečije nevidljive ruke štite mi
majčinski ogoljeli vrat Te mahrame koje mirišu na benzin Opominju Idilične slike su odavno pohranjene u muzeju Šta je taj neko u riznici mog sjećanja? On je čekač mojih navika. Negdje neodređeno sa određenim ciljem projurit ću sa hiljadu konjskih snaga To više nisam ja koja je nekad čekala raširenih ruku na usamljenoj stanici. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |