Džanbegović, Medina


 

 

Usputna pjesma

 

Nečije nevidljive ruke štite mi
majčinski ogoljeli vrat
Te mahrame
koje mirišu na benzin
Opominju
Idilične slike su odavno pohranjene u muzeju
Šta je taj neko u riznici mog sjećanja?
On je čekač mojih navika.

Negdje neodređeno sa određenim ciljem
projurit ću sa hiljadu konjskih snaga
To više nisam ja
koja je nekad čekala
raširenih ruku na usamljenoj stanici.

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net