Džanbegović, Medina


 

 

U krugu

 

I bi zemlja!
Neko puhnu, zemlja se otvori,
izađe prašina,
iz prašine crv,
iz crva ptica,
iz ptice čovjek
koji ode u zemlju
da bi dao prašinu,
da bi prašina dala crva,
crv pticu,
da ptica rodi čovjeka.
Prije nego opet krene u zemlju poželi travu.
I dade nebo kišu,
kiša travu,
hoće i čovjek travu,
ali uđe u zemlju.
Zemlja se zaželi sunca.
Dobi ga!
Posta crna,
izgorjela i pjegava.
Kiša je rugajući popiša,
sunce kišu osuši,
izađe crv,
gladan,
malen,
teturajući traži travu... ne nađe je!
Pojede čovjeka,
ptica crva,
pticu neuhranjeno nebo.
A zemlja od ljubomore puče,
čovjek zaplaka.
Gladan je!

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net