U krugu
|
I bi zemlja!
Neko puhnu, zemlja se otvori, izađe prašina, iz prašine crv, iz crva ptica, iz ptice čovjek koji ode u zemlju da bi dao prašinu, da bi prašina dala crva, crv pticu, da ptica rodi čovjeka. Prije nego opet krene u zemlju poželi travu. I dade nebo kišu, kiša travu, hoće i čovjek travu, ali uđe u zemlju. Zemlja se zaželi sunca. Dobi ga! Posta crna, izgorjela i pjegava. Kiša je rugajući popiša, sunce kišu osuši, izađe crv, gladan, malen, teturajući traži travu... ne nađe je! Pojede čovjeka, ptica crva, pticu neuhranjeno nebo. A zemlja od ljubomore puče, čovjek zaplaka. Gladan je! |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |