Džanbegović, Medina


 

 

Sve marš iz sobe!

 

Na prozoru čuči dosada.
Ako ne zapada kiša
sama ću je saprati

Na vratima besmisao bijelog kreča.
Ako ih niko ne otvori,
morat ću je kao muhu
ubiti svežnjem novina!

Sa zida vrišti paučinasta samoća.
Nazvat ću nekoga telefonom
da dođe na kahvu i spasi me svega!
A možda je najbolje zvati zidara
da nalijepi šarene tapete.

Plafon se smije. Kako ga nije stid?
Ustat ću i ošamariti ga
da će i luster pasti,
nije me nimalo briga!

Tepih prepun mračnih boja
leži mrtav i zgažen?

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net