Džanbegović, Medina


 

 

Prozor

 

Jedan prozor,
neuredan i prljav,
prepun granja,
taman i nemio,
jedan takav prozor
sam ja.

Ali,
misli moje koje po grožđu šetaju
s mene će skinuti
neljubav leptira
i skliznut ću u paljbu preplašenih
ptica.

Već se radujem,
sebi,
čistom i novom prozoru.
Oprat će me kišne ruke
kad vidim svoju zelenu Bosnu

i putovat će po meni kapi nebeske vode.
Ljeto Tebe ne bi
I onako te nije bilo
i ko je vidio
sivi prozor?

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net