Praznina u trajnosti
|
|
Napokon
nebo bez zvijezda, šuma bez lišća, rijeka bez toka, buđenje noćno, sve je to trajanje kad me niko ne vidi, a ja jesam, bez prestanka postojim, drukčija i sama Lice iskrivljeno u osmijehe, a osmijesi poskaču sa gornje na donju usnu, Ja, kako rekoh, trajem, darežljivo misli zidovima poklanjam. Prozor tišine progovara muzikom, sve sam Ja, Dina 1, Dina 2, sakupljena i napokon trajna. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |