Džanbegović, Medina

I.

Pa, šta i ako molim za osmijeh lice tvoje,
za blaži pogled očiju ti
Plašim se da progovorim,
pa zamucam.
Pružim ruke,
pa ih vratim.
Počinjem da lutam,
dok ne nađem svoj mir
To što sam tamo gdje si ti
ne znači još uvijek da me vidjeti možeš...

II.

U vrućici kad te vidim
Zaboravim ispisanu stranicu
Koju bih ti htjela o uši izvjestiti.

III.

Tijelo drhturi kao otvorena vrata...
Riječi ubojice, uljezi u lancima
Strah ostaje zajedljivo
Da maše šeširom iz vagona
Ljepota je na kratko bila posuđena.

IV.

Nije mi dobro kad neko ulazi u sobu bez kucanja
Jastuk sa poda hoće da skoči
“Večeras mi se nešto uopće ne spava,”
rekla sam telefonu koji nije zvonio.