Pjesma i ja
|
I.
Borimo se pjesma i ja. Polje nijeme radosti crvene je boje. Kome pripada to polje maka, mojoj pjesmi drogiranoj ili meni pijanoj? Ulazimo, natapamo se, prodiremo jedno u drugo. Polje, rijeka neizbježna, pjesma, plameni ples munje, i ja, hodajuća nezgoda, koja traži mjesto da se dogodi. II. Posvađala sam se sa mjesecom Stalno me gleda, ali mi ne prilazi Stalno me prati Kad ga zovnem ignoriše Ili mi se pred svima ismije Ukrao mi je bulevar I poklonio drugima da ga gaze Postao je mrkožut, zazujao je večeras par puta Da bi nabacio masku Sa dignutim kljunom. I svu večer kao smrznuti jež Ja sam se osjećala. Spustit ćeš se, ptico stara, Mislila sam, Pa ću svaki ustajali stih izliti na tebe III. Prikovane oči za prozorska stakla! Znači li ti to nešto? Po običaju, ili kasniš, ili nećeš doći. Još malo i iznenadit ću te. Sakrit ću se iza paravana, spustiti roletne i pretvarati se da ću opet da te čekam. IV. Sivilo postade crno, Sunce dobi boju plavetnila, izbacujući mrak nekako stidno. Ja sam od sinoć visoka temperatura koja treba posjetu. Topim se da ću postati mala, malecka, i kad me dotakneš neće me biti. V. Prava je nagrada vrhunac doživjeti. Svečano dolazi lukavstvo. Kao po scenariju rađeno oko gleda brišući svu pamet svijeta. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |