Džanbegović, Medina

I.

Mlak vazduh, uz sve još i suh,
bijela gadost!
I baš zato što sam dovoljno izgrižena.
Usta su mi tako čista
kao napuklo jaje.
Ili kao djevica kad se prevrće
po vrelom krevetu
sanjajući muškarca,
kotrljam se po zemlji.
Kiša pada potocima
u ogledalu.

Voz koji nikada neće doći
Čekam ja - nagodbena stanica.
Otpjevat ću himnu mladoj drolji,
pa neka se seljaci čude
San nema nikakave posljedice.
San ne boli.

II.

Ništa nemam da ti kažem.
Uvijek te tražim
i slaba sam u pronalaženju.
Stope ne ostavljaš.
Mirise mijenjaš.
Dosta je svega,
čula sam godine kako me zovu!
Ti se približavaš
ja kao boja nastanka
svakog rođenja
virim.