Džanbegović, Medina


 

 

Nesanice

 

I.


Crni jorgani.
Još samo nejasni šumovi upozoravaju na život,
dok ležim zatvorenih očiju,
silovana od svega postojećeg
i dozivam posljednju ruku da me povede
tamo otkamo povratka nema ...



II.


Kako vrijeme opada.
Sat postaje umoran k'o sipljivi starac visi na zidu
i malo bi da stane.
Zamišljam svijet bez dana i rokova
Neobično i ludo
ali ja bih samo da probam.



III.


Toliko ću otići
i postati udaljena nekoliko svjetlosnih godina.
Grcat će i papuče koje sam nosila.
Izbačena iz tvog redovnog kuhinjskog objeda
vraćam se vremenu prije tebe
i ne znom hoće li me ikad više
to vrijeme?

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net