Neotkriveno
|
|
Zašto ljudi plaču?
Djevojka mi kaže da je ostavljena. Gnjevno gledam mladića i hvatam svaku riječcu. Starac je proklinjao vrijeme, tražio ono što se zove nada, plakao u zanosu jadovno s majkom što rađa u brazdi plodne njive. “Nama dobro,” dodaju nekadašnje princeze, a srca im rušna, ne nađoše ime koje ih voli. Ne kažem. Šutim. Bijeda je uvijek samo jedna. Juni, 1989. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |