Džanbegović, Medina


 

 

Negdje nekada

 

Nemam glasa da progovorim,
a ne mogu ni da razmišljam.
Jedino ću da volim:
drvo - kada se pretvorim u djetlića,
vodu - kada budem biljka,
nebo - ponekada se nazovem pticom,
jabuku - kada postanem crv.
A, šta sam sada
Nemam glasa,
nedostaju mi razmišljanja o običnim stvarima.
Povjerovat ću da sam djelić onoga
za što kažu da ne postoji.

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net