Džanbegović, Medina


 

 

Naš život - to je Bosna

 

I.


Ja pjevam za budući svoj izmišljeni lik
i zrelost od koje tješnje mi biva

Prvo se pomolim, pa onda pišem
o zori bez obrisa,
o smrznutim ružama bez postelje,
o mome repu bez sunca
o mjesečevoj rijeci koju ću jednom umjeti da pređem!

Ja pjevam o jednom bratu
kojeg želim da vidim
kao svaki petak i novu subotu.
Tu misao teško gutam -
kao slinu usred prehlade sa kiselinom.

Pjevam o jednoj mami
i jednom ocu -
dok u daljini vojnici doručkuju smrt.
Nestaju grubo kao predmeti
na crtežu u svađi vodenih bojica,

U daljini nazirem dugu
Rađa se novi dan
I ja pjevam



II.


Moj otac svako jutro ustaje prije pet.
Vjetar mu otvara pluća
i on se umiva na avlijskoj pumpi
i miriše na zemlju i kukuruz.

Moja se mama uprskala mlijekom
i briše lice blijedom keceljom.
Moja mama mijesi hljeb
i niko ne pjeva na njenim nekad cvjetnim prozorima!

Skriva suze uzimajući abdest,
pokriva se i klanja sa ocem.

Ujutro se moj brat raduje rosi.
Bratovo dijete se budi
crtežom smijeha istkano.

Moja se mama zaboravi,
pa hoće da izađe na cestu
da me čeka.
Moj otac traga za zanesenim pogledom slučaja,
kao i moj brat,
mamu utješi
pa ode na džumu.



III.


Pjevam i sanjam!
Ja vidim brda: Sikolu, Ošve i Borik, kuće i ljude,
Misuriće, Čojluk i Zoljevo,
svog brata koji ništa puno ne pita
nego samo briše vlastite tragove
Moj brat je veliki čovjek!
Ruke se pružaju kao munara.
Moj otac hvata rijetku pticu.
Mama se nasmijala u plaču
Pa na namazu cvjetnim ključem postojanja
moli smrt da ostane sita
i brani ono malo hljeba na dlanu.



Početak, 1995.

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net