Džanbegović, Medina


 

 

Klimatanje

 

Alge pod prstima
izrasle iz noktiju,
dlanovi, podstanari koji se uvijek znoje, crvene,
glumeći stid.
Ruke kao brašno.
Ili, ruke rođene iz prašine.
Vitke, manekenske, bolesne su
te pacijentkinje
što kukaju na neotkrivenu majušnu boljku.
Zalud naprežem mutni pogled u uzmućenu maštu.
Srce malo, pa sparušeno,
čita poznaničko, povjerljivo.
Krijem ruke u pohabanim džepovima
i odveć nervozna
saplićem se o sitno cvijeće.
Kosi me blijesak vrha
nečijih zjenica
Dok na svetilište svog života,
zakivam tablu: “Zatvoreno.”



Septembar, 1988.

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net