Džanbegović, Medina


 

 

Kao tebi od mene

 

I.


Moja postelja uvijek je ugrijana,
ali često prazna.
Svijem gnijezdo zalutale ptice,
preširoko za mene samu.
Svoj ležaj rijetko raspremam,
ja,
djevojčica na tornju
koja priziva mornare.



II.


Noćas me ubijenu nađoše
danas su me sahranili.
Smijala sam im se u lice,
nazdravljajući za sebe,
veliku i za njih
prevarene.



III.


Prkosila sam, pocijepana i stara,
na Olimpu
mladom pjesniku
koji se nazivao Homerom.
Lažljiva i ljubomorna
zelena i stara
govorila sam promuklo
na Olimpu
Predstavljajući se kao Zeusova Hera.

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net