Kad veselica puca ili smjehuljice
|
|
Tramvaji šetaju gradom. Teška vozila mrzim,
ja sam tek lepeza. Snijeg pada praočinski pada, po meni. A ja ljetna, gola, bez kaputa, kape, šala, sva otkrivena. Čitaš sa mene sjećanja, radosti i nepostignute svrhe. Danas sam prazan list. Jedem redovno slova za doručak, ali zbog nedostatka tinte glad je neutažena. Pismene klice zavijene u mučne ljudske misli koprcaju se. Ali da se vratim na tramvaj Ja neću da budem tramvaj Predloženo mi je, neću, ni trolejbus, ni autobus. Ništa. Hoću da budem palmin vjetar i nebeski svod. Snijeg je. Ne šetam, ne spavam, ne jedem. Smijem se Sortiram tramvajske povijesti, bojim tanahne zvuke njegove duše. Snijeg je ušao u cijeli grad. Smijeh dobro zasijan i plodan U slobodi vjetra i zvijezda U slobodi nebeskog svoda Dok šetam kao da sustižem zrake mjeseca. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |