Džanbegović, Medina


 

 

Ja ne vjerujem u magistrale

 

Prave stvari se dešavaju na stranputicama,
neko mi reče i potvrdi ono što i sama mislim.
Priznajem, strasni bjegunac sam.
Ni sama ne znam
gdje je moja soba, i grad, i djetinji stid.
Ne, ja ne želim daleko Sutra,
nego vidno i stvarno Danas
gdje buna istine nije bačena na sve strane.
Zar je teško ići širokim putem šipuraka
razbijenim na dvoje
kojim toliko njih ide
Slušati vjetar,
raspoznavati svaku riječ odlutale pjesme,
ne zatvarati oči pred olujom hirnog prkosa
a biti sam,
znači biti najjači.
Nisam napuštena ako sam sama
tražila i izabrala neuhvaćenu stazu.
Ne, to nije što drugi misle da jest.
To su pupoljci sreće moje razlistale glave.



Juli, 1989.

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net