Istina
|
|
Piješ sokove još nerascvjetala pupoljka,
preskačeš vjetrove daljine i tražiš njihove vruće loge u snovima Loviš zalutale ptice bez krila, svraćaš zamišljene rijeke da teku niz korito tvog tijela. Dodirujem te rukama od mramora ali ti me ne primjećuješ Glasna je tvoja muzika, pa prska k'o rasuto zrnje po pločniku. Imaš svoju sjenu u svojim rukama! Već si uhvatio i zvijezdu, i pticu, već pucaš na nebeske vode, koje se slijevaju u moje ruke. Umori se već jednom od svega i privij se uz mene, smij se u plaču, ne traži stare prijatelje i umrle riječi, samo čitaj istinu sa listova bagrema ili ispod ptičijeg traga, i ona će pokloniti zumbul, koji je rastao u meni! Maj, 1986. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |