Džanbegović, Medina


 

 

Gubim te

 

Ja te gubim mahnito,
posvud je magla gusta.
Bježiš bos kroz koprivu,
na ramenu nosiš sunce.
Nek’ zapjevaju jorgovani u dvorištu,
ptice nek' izlegu novi svijet,
i prospu mirisan prah
putem kojim ćemo se vratiti!
Odvešću te i do močvare
iz koje strah moj ključa.
Plašim se neshvatljivosti,
tvojih koraka
koji mi se rugaju.

Gubim te ...
Opominju me mokre stope u prašini.



1986.

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net