DEJA VU
|
|
Lomljive ruke iščupaše palac
da bi pomogle spuštanje k zemlji. Čudan neki opit prizemlja... Nema glasa od dana Sve sama čulna tišina zamračenja Jesam li to jednom sanjala u maglovitoj močvari Obred, kao vrijeme star Prelama se u susjednoj Africi. Čija to pokorena krv otiče zemljom Surova glad i opstanak nikako da se slože. Koža od lišajeva ne koristi baš mnogo Ni blaženi pogledi ne otvaraju Konačnosti koje nisu stigle A sve je najavljeno Poznato Već viđeno Čekaonice prepune umotanih u javorovo lišće Osuđeni, kao čardak na međuživot Ni na nebu Ni na zemlji. Dugo namjeravam sagraditi kornjačin oklop Svojoj kući I pootkidati živu ogradu Pitam se šta to još čekam Zašto odugovlačim |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |