Džanbegović, Medina

I.

Zaboravi ovu pjesmu
Jutros sam je pjevala prizivajući toplinu.
Ispeglana i uglađena
pjesma se na kraju
bacila sa šestog sprata.
Niko je nije dotakao.
Vjerujem da su prolazili
okrećući glavu na drugu stranu.
Ona je bila sat
koji me probudio tačno u pola sedam.

II.

Toplo je u stanu
poluprazne sobe.
Tužim se na namještaj
koji je odavno izgorio.
Krompir za doručak,
ručak i večeru.

III.

Galerije slika
strovaljuju se u nas
pretvorene u riječi.
Htjele bi da nas prevare.

IV.

U bijelom
ispuštena kocka šećera.
Iz nje svjetluca strah.
Ne volim snijeg.