Cjelov jutra
|
|
Cjelov jutra pade na moj jastuk,
vlažne riječi su zamrle na usnama, dok se mirisno jutro s maglom bori, čujem plač sanjalice, ranjene, site ove mokre, okupane, tijesne noći i opojnih ruža, čije trnje u meni krvari. Znam, osuđena sam da bježim iz mraka da gradim ljestve za nebo. Ruke bi nešto htjele, a šute hladne na jastuku. Maj, 1984. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |