Džanbegović, Medina

I.

Sunčano je
i ja puštam muziku.
Pitam se da li i drugi ljudi
isto rade,
dok otvaram prozor,
kvasim višnje
i skačem nasmijana.
Ne treba mi telefon
i ne zanima me
da li se drugi
tuširaju,
ručaju,
spavaju
ili navlače zastore
na svoje prozore,
Ja ću pojačati
muziku
kao kad vodim ljubav.

II.

Ali osjećam kosu na tjemenu
Kao hladnu ruku.
Strah pred zimom
u po ljeta.

III.

Pjesma u meni zaključana.
Oči, dvije vjetrenjače.
Brzo će iz njih kiša
što se slijeva u slobodu mrtvih.
Vrisnut ću, hiljadama godina stara,
da Afrika čuje!