T u đ i n a
|
Kad se osamim u tuđini,
uplovim onda u svoje snove i vidim staru školu na brijegu kako ne ponovo u njedra zove. Prvi put sam volio u njoj curicu jednu plavih kika, a njen me pogled i danas grije k'o vedar osmijeh majčina lika. Na zidu bijelom k'o list papira napisah prvi stih na oprezu, kako jedan princ u školi voli jednu malu princezu. O, al' je tada pukla bruka kada su otkrili pisca - mene, pa mi i danas bride noge pošteno motkom isprašene. Kada se osamim djetinjstvo tu je i stara škola na brijegu drijema, pa me sjećanje bolno vuče onima kojih više nema. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |