Džafić, Rizo


 

 

T u đ i n a

 

Kad se osamim u tuđini,
uplovim onda u svoje snove
i vidim staru školu na brijegu
kako ne ponovo
u njedra zove.

Prvi put sam volio u njoj
curicu jednu plavih kika,
a njen me pogled i danas grije
k'o vedar osmijeh
majčina lika.

Na zidu bijelom k'o list papira
napisah prvi stih na oprezu,
kako jedan princ u školi
voli jednu
malu princezu.

O, al' je tada pukla bruka
kada su otkrili pisca - mene,
pa mi i danas bride noge
pošteno motkom
isprašene.

Kada se osamim djetinjstvo tu je
i stara škola
na brijegu drijema,
pa me sjećanje bolno vuče
onima kojih
više nema.

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net