Prvo putovanje
|
Sjećam se prvog putovanja
lokalnim vozom od Krupe do Bišća djetinjstva jednog davnog. I danas sjećanja tugom gore od te daleke bistre zore i puta nezaboravnog. Škripali su vagoni stari, tresli se ljudi, padale stvari, ludnica nastala prava. Magla se jutarnja oko nas ovija i sve je postalo čarolija pola san, a pola java. Una se slapom na prugu baca, šuma kroz prozor pruža ruke, juri sa nama cesta bijela. Klisure mašu krilima sivim, a iza njih na jutru blješti lanac krajiških sela. Srne sa tijelom od bakra žutog gaze kroz potok sjajni, a ja držeći očevu ruku otkrivam svijet pun tajni. Plovio sam kroz taj svijet bajki kroz prozor lovio lišće, kada me otac iz sna prenu: - Sine, dolazi Bišće. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |