Ranjena zemlja
|
|
Hoćeš li moći oprostiti onima
Što su kovali planove lude Da sruše sve mostove Prošlosti Što su spajali Narode i ljude? Mogu li tvoji potoci bistri Oprati njihovo crno lice, Može li živjeti sabur-duša Pored krvnika Izdajice? Ranjena zemljo, mržnju ti pleli Dušu ti derali kišom metaka I sunce nad tobom bolno jecalo Spleteno crnom mrežom mraka. Hoćeš li ikad zaboraviti Vrisak žrtve i odsjaj noža? Može li se zaliječiti Na tvojoj duši Ranjena koža? Je li historija zapisala Šta nam uradiše sa bogomoljama Čuješ li u utrobi glas šehida Koji te nose Na usnama? Ranjena zemljo, jesi li znala Da će krv teći niz tvoje lice I da si na grudima svojim njihala Krvnike - i izdajice. Šta će kazati robovi prošlosti Što su njegovali osvetu kao čin? Ko im je pomračio umove I zašto su gurnuti U zločin? Hoće li Višnji sve to znati Il' će i njega prevarati? Ranjena zemljo, sve si im dala, Ljubav, slobodu, hranu i piće, A oni - robovi svojih predaka Htjedoše Savu i Nemanjiće! Jesi li znala, ranjena zemljo, Da si takvog imala sina Koji je htio da ne postojiš I da mu ne budeš Domovina? Ranjena zemljo, danas ti kujemo Budućnost od zlatne, beskrajne niti, Čuješ li nove pjesme i zvuke U mladom jutru što će ljubav biti! |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |