Džafić, Rizo

Moju su zemlju krvlju topili
zavoje pravili od metala
zaboravili šta im je bila
i koliko im je
ljubavi dala.

Moja je zemlja i to vidjela
Krvave kiše što iz neba liju
i čekala riječi razuma
onih što se
po šumama kriju.

Moju su zemlju tijelima zasijali
heroji što su za nju pali
ono što im je najdraže bilo
na dar su
mojoj zemlji dali.

U mojoj zemlji danas se dotiče
mezar sa mezarom
grob sa grobom,
a ipak danas u zemlji mojoj
svjetlost se grli
sa novim dobom.