Uspavanka
|
|
Kako si njezan i krhak
I kako si lijep i cist Kao svako dijete kad se rodi Kosa ti je zasvilila i orosila Kao lišce mlade stabljike u aprilu Usne su tvoje pupoljak ruze još nerazvijen Ruke kao plavi nagovještaj zore Noge o jadnice kao da i nemaš To su dva ljiljana samo za tetošenje Pa kako ceš u svijet poci tako sitan Kako nezašticen Nikad se zbog toga necemo rastati mili Nikad se necemo rastati Nikada tijelu mog tijela Dušo moje duše Nikada Znam Ti ceš me nositi u srcu Jer sam ti srce i sve oko srca dala Ti ceš me nositi dokle god budeš Pozdravljao radjanje dana I javljanje zvijezda Dokle god budeš pozdravljao pupanje krošanja I zalio padanje lišca Ti ceš zivjeti i kad ti se oci sklope Zivjet ceš u svojoj djeci U tvojoj djeci i djeci njihove djece Zivjet ceš Zivjeti Znace se da smo bili trenuci trajanja Zrnce u pijesku na sprudu Varnica u ognju Vlat u travi Vjecnosti Kako si Njezan i krhak A treba da ziviš Treba da ziviš medj ljudima a rijeci nemaš Treba da ziviš medj vucima a zuba nemaš A kako ceš tek razlikovati covjeka i vuka Vuka i covjeka Ruke s tvoje plavi dozivi zore A njima valja da se hvataš u koštac Da dijeliš bojeve na razmirjima Sa zmijskim cudima u kojima zivi azdahaka Zato nek rastu brzo Nek rastu i jacaju brze Noge su tvoje dva njezna ljiljana za tetošenje Al ja cu te pitati rosom sa mog najljepšeg cvijeta Ja cu ti pricati najljepšu pricu Ovog i onoga svijeta Da budeš spreman za snove Za pletisanke i nesanice U srcu tijesnih krugova U trnju dugih Drmova Usta su tvoja mladi pupoljci Hranicu te vodicom iz kljuna laste Da ozubatiš za kletvu na zlotvora Da proguceš za dobrodušna namjernika U zivotu treba mudro da šutiš Al rijec ako rekneš Neka bude teška kao svaka istina Neka bude recena za covjeka Došao si ovdje Gdje je najnezahvalnije bilo doci Ovdje gdje je najludje bilo stici Ovdje gdje je ipak najjunackije bilo naici Jer ovdje se ne zivi samo da bi se zivjelo Ovdje se ne zivi samo da bi se umrlo Ovdje se umire da bi se zivjelo Sada je kraj pjesme Sada je moje slovo cijelo Paji Baji Nikada se necemo rastati mili Nikada tijelu moga tijela Nikada dušo moje duše Nikada Jer treba Da zivot produziš Zivot na zemlji valja da produziš |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |