Slovo o sinu
|
|
Šutjela bih kao kamen
ali kamen jadna nisam Oprostite zato slovu koje ce se skameniti: Ljuto hrastu zgromovljenom uzeše mu zelen grane Skršiše mu vite ruke kojima se gorju dizo Na putima nebosklonu sa govorom nadonosnim Kojima je ka zvijezdama svoju vjeru govorio Uzeše mu obje ruke ostaviše rane dvije Grdne rane neprebolne jednoj boli inokosnoj Sve mrtvace sahraniše a on osta tavnu vranu Šta ce majka samohrana na svijetu bešcutnome? Šutjela bih kao kamen ali kamen jadna nisam Neka barem ovo slovo hudu povjest okameni! |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |