Dizdar, Mehmedalija Mak


 

 

Onemustio

 

1.


Mislio je
Da
Slušajuci vodopad
Krvi u venama
Da
Na svijetu je tako
Golub trazi golubicu
Mjesec zvijezdu
Danicu

Rekao je
Da
I baci se
U sedlo vrancu

Sada jezdi
U sretanje zvijezdi




2.


Strepnja je umrla
Kad nikla je sjena na drumu

U umu se umornom sama iskova
Nova strijela vjere

Cvijet i raste u gordinju
Da se ubere




3.


Sada se je povezala
Povezala
Opasala

Suncem se je povezala
Mjesecinom opasala

U ocima
Zvijezde
Gore




4.


Gazio je noc
Kopitama odluke
Za zvijezdom u noci
Pruzao ruke

Da
Rekao je
Jednom i to treba da pocne
Treba i to jednom da se svrši

Jednom valja vec
Popeti se na vrhunce
Da bi se uhvatile dubine

Jednom vec treba se
Pretociti u sunce




5.


Pjevao je
Carskim drumom

Glasom ceznje
Punim
Srcem

Sada se je povezala
Povezala
Opasala

Suncem se je povezala
Mjesecinom opasala
Zvijezde gore
U ocima

Da je nije
Da nje nije
Ne bi bilo
Ne bi
Ne bi
Ne bi bilo
Niti
Dana




6.


Kada je stigao
Na vidiku su ga docekali
Bodezi
Tišine

Pogledao je u ruke uzroka
I osjetio miris snijega

U njemu su ostavili stope
Tudji konji




7.


Htio je da pita
Htio je
Da vice
O konji
Konji vremena
Koje je izmaklo
Na kakvom je vatralju
Pobjeglo moje pitanje
Pitanje moje
I moj
Odgovor

Htio je da pita
Al noc je bila
Preduboka
I jezik
Zaledjen

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net