Krajina
|
|
Iz onog bijelog kama eno nice klica
Iz neke davne ruke iz nekog tavnog lica Nice i raste u neko bolno bijelo cvijece Vec ptica iz svog skrivenog gnijezda slijece U skrovit krug necijih samotnih svijetlih sanja Slijece ta ptica sa zelenog granja Kraj ovaj kajni zar moze bez zmije Bez otrova njenog zar moze zar smije Bez smijeha tog tajnog kojim se ta smije Iz onog bijelog kama eno nice klica Iz ruke davne iz tavnog lica sad zice klice Iz znanog kama znamen stamnog plama |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |