Dizdar, Mehmedalija Mak


 

 

Hiza u milama

 

Djedovska tu hiza bi stvorena
Krepca da krepost
U srcima
Ostane

Pa neka je zato vazda otvorena
Za doste drage
I velikane
Srcane

Za sve pod nebom dobre ljude
I za sve dobre
Bošnjane

Za sve vojnike u velikoj vojni
Što vojuju se
Protiv
Vojne

I raznih drugih golemih zala
I inih silnih
I sitnih
Zlica

Za sve one što u vijeku bjeze
Iz svije hize
koja im se
Ozeze

Iz širokog ognjenog kruga
U kojima zapaljene
lomace
Leze

Ispod visokih krvnikovih vješala
I kriznih
I kuznih

Za sve one koji se opekoše
Jer k suncu dalekom
I velikom

Teze Za sve one što pravu rijec
U pravi cas
Rekoše

I na stazi krvavog ishoda
Što ruku im
Odsjekoše

Za rijec da hljeb je hljeb
da vino je vino
A voda da je
Voda

Za one kojima su meso smudili
I ognjenim pecatom
Cist obraz
Zigosali

Oni koji se vazda pozivaju
Ne samo na zakone zakonika
Nego i na zakone
Milosti
Bozije

Za one kojima su jedini jezik
U grlu išcupali
Jer datu rijec
Nijesu
Odali

Za one koji su bez suda osudjeni
Da umru na repovima konja
Izmedju dva crna klika
Dvojice crnih
Konjika

Neka je ova djedovska kuca
Vazda i širom
Otvorena

Za one koji su sa svetih oltara
Provanse i Lombardije
Zare i Rusije
I Arkadije
Proklinjali
U omami teškog tamjana
U bornome zboru
Krstova i
Maceva

U tome gorkome koru
Rijeci od Kuzme
I od Damjana

Za one koji su trikleto kleli
Jer još ih nisu
U svome mlinu samljeli

Neka je djedovska velika kuca
Uvijeki širom
Otvorena

Za one koji nikada ne mare
Za starostavne
Ni za nove
Care

Koji ne mare za kralje
Niti za bane
Ni bojare

Za njhova mocna blaga
Za dukate zlate
Za dinare
Za te
Zle
Pare

Neka je otvorena za sve ljude
Što mitnice ne minu
Al mitnicare
Ne mite

Nego ih uvijek jasno i javno
I ruze
I kude

Neka su vrata djedovske hize
Širom otvorena

Za one što na mucnom rocištu
Znaju za rijec
Blagu i
Cistu

Za rijeci koje su jednako dane
Za one daleke i neznane
Kao za one uz skute
Što su nam
Blize

Za one hude što zivot bez jala zive
A zivot im se
Povazdan
ruga

Neka je otvoren za neznanog brata
I neznanog
Druga

Za one koji u tmici svoje tamnice
U cami svog camavog tijela
Zbog toga pate

Zudeci da slovo ono bude
Za svekolike
Ljude

Da se svi oni konacno
Sa tim slovom
Zbrate

Neka je djedovska hiza
Širom otvorena
Posvunoc i
Povazdan

Za onog što davno je vec posao
I sada po tmuši gazi
Veoma trudan
Iz daleka

Al zna
da stici ce jednom budan
Tamo gdje
Nekto ga
Ceka

Neka je zato djedovska hiza
Otvorena
Širom

A ako li kto ta vrata kreposti
U sebeljublju svom
Nenadano
Zatvori

Neka se hiza djedovska do temelja
Sori i sruši
U mojoj
Duši

U obor cadjavi neka se obori
Neka se u gar goli
I pepeo crni
Neka se u veliko ništa
Neka se
Satvori

neka se u njoj
kao u satanskom logu
Izlegu škorpije i zmije

(Oprostite svi vi
Koji ste kleti i prokleti
na ovoj kletvi kletvenika

Ali hiza djedovska
Bez milog gosta i dosta
Hiza moja ni hiza tvoja
Nit hiza djedovska više nije)

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net