Zapis o lovu
|
Neka se podzemna voda budi u jasnom sjajnom ozoru
iz svog dubokog sna i tece nekoj dalekoj rijeci nekom umornom moru Neko nejako lane posrce kroz zlatnozelenu goru i nece da stane dok ne pristane svom bistrom izvoru Jedna smetena košuta zuri kroz neke zute vrijeze trazeci nestali šapat trazeci davne dane što bjeze kroz tavne trave kroz travne mreze Vidim ljeljena onog što pati kad prati oci one srne i slijedeci ih omamljen tako sve dok na zahodu sunce ne utrne sve dok mu koraci ne ucrne Jedan konjik velik osvaja vrele prostore nespokoja Lijep Slijep od volje zelje Nijem Bez glasa on gazi za lavezom pasa što urla što zedno diše i kidiše u krv buduceg razboja Vidim sve to u jednom trenu U suncu ovog dana Kao na dogledu dlana I Znam da nikad onaj gladni harni vrutak nece uci u daleko ono ušce u svoj krotki kutak da nikada zagrliti nece svoj cisti bjelutak Košuta brizna više nikada neca cuti onaj mali glas što pred njom ide što prati je kroz vlati što nikada nece više reci mati Na stijenu onu popeti ljeljen nece se nikada više na onaj zelen zov one zelene kiše odazvati Ni konjik tragac u sjajnom bojnom odijelu usred sjajne tragacke svite nikad odapeti nece iz sulice vite onu bojnu strijelu Jer u tom jednom jedinom trenu u tom magnovenju kad sobom obuzeti bjehu gonici svi i sasvim sami Te strasne lovce ulovih u nevidime konce ja kovac Grubac i vjerno upisah i smjerno narisah u ove vele u bijele u kami |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |