Suocenje
|
|
Vjetar u borju crnom kiša u mramorju
Usudna smjena godisnjih doba od bonog proljeca do proljeca bonog Kroz dane kroz godine kroz stoljeca bodimo za suncem visokim kroz kamenje i šume ledenog gorja onog S morom u grudima sa zorom u zjenama srljmo slanom gorkomodrom morju A zamke zamamne u znacima neba u toploj mahovini tla u zutom zišku hljeba Imenujemo tako stvari oko nas da nam zasvjedoce korake na rubu ove oštre jave Na povjerenje toplo one ostaju nijeme na zdušno one se ravnodušno objave Imenujemo pitomo bilje zarke ptice pitamo zovemo davne zvijeri I u toj vjeri zato pravo i nemilice u lice zagledamo ljude Predjele beskonacnog obzorja molimo da se iz hladnog bešcutja probude Ronimo tajno tamnom maticom dana od juce Omamljeni neizvjesnošcu kraticom po dnevu ovom skitamo Pitamo mudrace nesigurno o tome šta s jutra bice Zovemo tako izmedju oblaka na sve strane svoje pravo bice A samo u snu znamo ono zlatno lišce Trazimo vrijeme a ono za nas kao da i ne zna Vrijeme što ni sebe ne primjecuje u grotlu bezdna U ovom tijestu glasova opet šutnja svakako caruje svijetom Pa hajde da se s tim cvijetom sutnje uputimo U slutnji jednoj na iskonsku šutnju da i mi zašutimo Skrhani konacno slomljeni na svojoj zelenoj grani U kosti svoje ulovljeni u zemlji ovoj udomljeni Da uputimo se strašno u zagrljaj sa svojim slatkim jadom Kad sastati se nikad necemo sa nade svoje svojim gradom Da više nikakav glas se ini u tišini iskonskoj ne cuje Samo ono zvono tišine nek se vine u meni Cisto od vatre stare teško od novog smisla Ko vjetar kroz borja crna umorna Ko kiša kroz mramorja smrti pokisla Kroz nebo tek pred nama otvoreno Do zvijezda neka Odjekuje |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |